Potrebe za hranom u svijetu i u nas stalno se povećavaju, a osobito za mesom i mlijekom koje treba namiriti boljim korištenjem biljnih resursa. Da bi približili nove tehnologije proizvodnje i korištenja postojećih biljnih resursa u stočarskoj proizvodnji, pokušali smo budućim korisnicima udžbenika “OZIME I FAKULTATIVNE KRMNE KULTURE – proizvodnja i korištenje”, prenijeti naša iskustva i saznanja drugih autora koja su nam bila dostupna.
Uvođenjem ozimih i fakultativnih krmnih kultura kratke vegetacije u plodoredne sustave, monokulturu kukuruza, dvopolja (ozimina, okopavina) i tropolja (ozimina, uljarica, okopavina), tlo je stalno pokriveno kulturama. Ozime i fakultativne krmne kulture kao interpolirane između dviju glavnih kultura izravno se uklapaju u plodoredne sustave dajući vrlo rano u proljeće zelenu krmu koja se troši po potrebi, dok se viškovi proizvedene krme konzerviraju sušenjem za sijeno ili siliraju, a žitarice i smjese žitarica i mahunarki troše kao zrno (koncentrat).
Nakon košnje ozimih krmnih kultura siju se, odnosno sade, naknadne i postrne kulture. Na taj se način na istoj površini proizvedu dvije kulture godišnje, bolje se iskoristi tlo i energija sunca za stvaranje organske tvari. Tako se na istoj površini proizvede više hrane, a tlo je uvijek pokriveno kulturom te zaštićeno od erozije i sunca. Nakon košnje ozimih krmnih kultura ostaje velika masa korijena i strni kojom se obogaćuje tlo. Mahunarke kvržičnim bakterijama na korijenu vežu znatne količine atmosferskog dušika kojim obogaćuju tlo. Korijenom se mobiliziraju hranjiva iz teže topivih spojeva i iz dubljih slojeva tla (kupusnjače, mahunarke), tako da se povećavaju prinosi naknadnih kultura i do 30%. Da bi se potaknula proizvodnja ozimih krmnih kultura, osim za proizvodnju kvalitetne krme i zelenu gnojidbu, opisana je i proizvodnja sjemena ozimih krmnih mahunarki i kupusnjača. Navedeni su domaći i strani kultivari ozimih krmnih kultura koji su priznati u nas.
Također su navedene i kombinacije i smjese kultura, njihovo vrijeme i način korištenja te tehnologija proizvodnje i potrošnje za krmu i sjeme. Svojstva, morfologija, biologija, agrotehnike proizvodnje i iskorištavanja, uskladištenje, čuvanje i prerada ozimih žitarica i kupusnjača izučavaju se na drugim kolegijima (modulima). Ovdje se samo kratko tretiraju u funkciji namirenja potreba osnovnog obroka u stočarstvu – govedarstvu naročito u proizvodnji mlijeka i mesa voluminoznom krmom i zrnom proizvedenim na vlastitom gospodarstvu. Pišući knjigu koristili smo se vlastitim istraživanjima te dostupnom znanstvenom i stručnom literaturom kao i brojnim savjetima kolega iz prakse. Radi lakšeg upoznavanja kultura i smjesa kultura, tekstualni smo dio nadopunili sa 112 slika, 91 tablicom i 2 grafikona. Udžbenik je namijenjen studentima Agronomskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu
i Poljoprivrednog fakulteta, Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku kao i studentima visokih škola i veleučilišta, ali i svima onima koji se bave proizvodnjom krme na oranicama za namirenje potreba stoke u proizvodnji mlijeka i mesa. Zahvaljujemo recenzentima prof. dr. sc. Borisu Vargi i prof. dr. sc. Mladenu Kneževiću s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i prof. dr. sc. Gordani Bukvić s Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku, koji su svojim korekcijama i sugestijama omogućili poboljšanje ovog udžbenika. Posebnu zahvalnost dugujemo doc. dr. sc. Davoru Havraneku na nesebičnom zalaganju i pomoći prilikom izdavanja udžbenika. Zahvaljujemo prof. dr. sc. Darku Grbeši i doc. dr. sc. Goranu Kišu na prijedlozima i sugestijama, te pomoći pri sastavljanju osnovnih obroka, kao i na rezultatima koje smo koristili tijekom pisanja udžbenika. Iskrenu zahvalnost dugujemo lektoru prof. Fikretu Cacanu koji je tekst osuvremenio i jezično uredio, te ga učinio razumljivim čitateljima. Zahvaljujemo izv. prof. dr. sc. Željku Jukiću na pomoći pri korekturama teksta i uređenju slika. Zahvaljujemo prof. dr. sc. Peri Eriću i suradnicima čije smo rezultate koristili tijekom pisanja teksta. Zahvaljujemo izdavaču Hrvatskoj mljekarskoj udruzi, gđi. Veri Volarić, koja je prihvatila izdavanje ovog udžbenika i svojim doprinosom omogućila tiskanje. Iskrenu zahvalnost dugujemo našim obiteljima na razumijevanju, podršci i suradnji tijekom pisanja udžbenika.
Zahvaljujemo najsrdačnije svima čije smo priloge koristili kao i svima onima koji su svojim radom, prijedlozima i sugestijama pridonijeli poboljšanju i osuvremenjivanju teksta ovog udžbenika. Ovo je prvo izdanje pod ovim naslovom. Svjesni smo da ovaj udžbenik ima nedostataka i propusta. Stoga prihvaćamo svaku dobronamjernu kritiku, sugestiju i prijedloge.
Zagreb, ožujak 2015.
Autori